Park prirode Hutovo blato

KULTURNA BAŠTINA

Povijest Hutova blata

Okolna sela smještena na rubovima Parka i njihovo stanovništvo je stoljećima živjelo i živi uz blato i od blata. Tu su nalazili hranu, drvo za ogrijev i ovaj prostor im je služio za ispašu stoke najvećim dijelom godine.
Ribarenje na prostoru Parka se odvijalo na tradicionalni način uz uporabu čamaca i lađaca na vesla, mreža i vrši koje su ribari sami pravili. Posebna čar tog načina ribarenja je ribarenje sa ostima. Samo oni lovci koji imaju dobro oko, reflekse i izvježbanu ruku imaju uspjeha.
Isto tako ovaj prostor je bio prepoznatljiv po lovu na pernatu divljač, od 1999. godine lov je u cijelosti zabranjen.

Od lovišta do zaštićenog bisera submediteranske močvare

"Hutovo blato" kao iznimno stanište za brojne biljne i životinjske vrste spominje se od davnina. Poslije Drugog svjetskog rata "Hutovo blato" je bilo zaštićeno isključivo kao elitno lovište. Povjest "Hutova blata" kao zaštićenog dijela prirode počinje od 03. lipnja 1954. godine kada je ustanovljen ornito-faunistički rezervat "Hutovo blato" 6144 ha.
U sklopu ornito-faunističkog rezervata 1959. god. izdvojen je strogi ptičiji rezervat Škrka (350 ha), zatvoren za ribarenje, lov i druge ekonomski isplative aktivnosti.
Zbog svog međunarodnog značaja, "Hutovo blato" je 1971. god. uvršteno u "Popis močvara od međunarodnog značaja", a 1980. god. uvršteno je u "Međunarodni projekt za zaštitu mediteranskih močvara".
Kao posebno lovište "Hutovo blato" službeno egzistira sve do 30. ožujka 1995. god. kada je zbog svojih prirodnih vrijednosti proglašeno Parkom prirode.
Javno poduzeće Park prirode "Hutovo blato" utemeljeno je Odlukom Vlade HR HB 1995. god. (Narodni list HR HB br. 45/95) sa sjedištem na Karaotoku općina Čapljina, i od tada gospodari prostorom koje zauzima Park prirode "Hutovo blato".
Međunarodni Savjet za zaštitu ptica (ICBP) uvrstio je 1998. god. "Hutovo blato" u listu međunarodno važnih staništa ptica.
Potom je 2001. god. Park prirode "Hrtovo blato" upisan u listu močvara od međunarodne važnosti po metodologij Ramsarske konvencije i registrirano je pri UNESCO-vom Direktoratu u Parizu.

Lokaliteti u blizini

Gabela

Nakon propasti antičke Narone razvio se u dolini Neretve u srednjem vijeku jači trgovački centar - Gabela (poznat kao tržnica roblja). Sva današnja Gabela je na desnoj opbali Neretve za razliku od povijesne, koja se nalazila na lijevoj obali ove rijeke.
Gabela se prvi put spominje 1 186. godine po nazivom Drijeva, skela, lađa (od drvo lađa, skela). Pod nazivom Gabela prvi put se spominje 1399. godine, a ova riječ potječe od romaniziranog arabizma kabalah - srednjelatinski, talijanski gabella - carinarnica, porez. Kroz povijest zbog svog geostrateškog položaja bila je pod utjecaje raznih osvajača i vladara. Tako je 1715. godine razorena od strane Mlečana i više se nije obnavljala.
Stari grad Gabela nalazi se na desnoj obali Neretve 5 km južnije od Čapljine. Kroz gabelu prolazi regionalni put Čapljina - Metković (RH).
U novijoj povijesti ovaj prostor je bio predmet rasprava i tvrdnji o postojanju "Troje" na lokalitetu Gabele i okolice.

Mogorjelo (Vila Rustica)

Ruševine utvrđene kasnoantičke vile na bržuljku Mogorjelo u Čapljini ubrajaju se među značajne spomenike rimskog doba. Otkopane su između 1899 i 1903. godine a u narednim godinama konzervirane. Sama riječ Mogorjelo potječe od slavizioranog imena poznatog panonskog sveca Hermagora, koji je nastradao u doba Dioklecijanovih progona. Prema Đuri Basleru Mogorjelo je dobilo naziv od neke riječi romanskog porijekla (na aromunsko magura) što znači pošumljeni brežuljak. Prema narodnoj etimologij ime mogorjelo dolazi od riječi "mnogo gorjelo"
Karlo Patsch prvi istraživač Mogorjela, posvetio je posebnu pažnju ostacima utvrđene vile s početka IV stoljeća nove ere. Već u I stoljeću n. E. Ovdje postojalo veliko poljoprivredno imanje sa zgradama za stanovanje, staje, mlinovi, pekarna, uljara i kovačnica. U III stoljeću ovo imanje je zahvatio požar i uništio veliki dio pogona. Prodorom barbara u Rimsko carstvo vila se orađuje velikim zidom a kutovi i ulazi pojačavaju se isturenim tornjevima. Zapadni Goti 401 - 403. godine provalili u Dalmaciju pa su razorili i vilu na Mogorjelu. Malobrojno preživjeli stanovnici nisu više ekonomski ojačali toliko da bi imanje obnovili u svojim prijašnjim razmjerim.
Mogorjelo je smješteno na ovećem brežuljku u neretvanskoj ravnici odakle se pruza dobar pogled na Neretvu i okolne ravnice.
Nalazi se 2 km južnije od Čapljine uz regionalni put Čapljina - Gabela - Metković (RH). Smješteno jesa desne strane rijeke Neretve u neposrednoj blizini ušća rijeke Trebižat u Neretvu.
Danas predstavlja kulturno povijesni spomenik te omiljeno mjesto za domaće i strane posjetitelje.

Počitelj

Etimologiju toponima Počitelj Vladimir Mažuranić (Prinosi za hrvatski pravno povijesni riječnik JAZU, Zagreb, 1908 - 1922, 957) izvodi iz glagola "počiti" - počinuti.
Početci Počitelja pripisuju se kralju Tvrtku I., ali se izvor podataka nigdje ne navodi. Pripadao je župi Dubrava. Uz Stalno širenje Otomanskog carstva i širenja osvojenih teritorija prema zapadu i jugoistoku na udaru se našao i Počitelj, kojeg je samo nekoliko godina ranije dao utvrditi Hrvatsko - Ugarski kralj Matijaš. Hamza - beg osvojio je Počitelj 20. rujna 1471. godine, uslijed čega je uslijedio egzodus stanovništva, islamizacija, harač i druge posljedice proizišle od strane turske vlasti. Tako se Počitelj našao u rukama Turaka i ostao više od 400 godina.
Stari grad Počitelj smješten je na stmoj litici sa lijeve strane Neretve, 4 kilometra sjeverno od Čapljine u pravcu Mostara. Ispod starih zidina i naselja izgrađenog u novije vrijeme prolazi magistralni put M17 Mostar - Čapljina - Metković (RH). Upravo tako dobar položaj mu je omogućavao kontrolu trgovine Neretvom i putnim pravcem uz Neretvu od mora prema unutrašnjosti i obrnuto.
Predstavlja kulturno povijesnu urbanu cjelinu sa vrijednim spomenicima. Kao takav predstavlja prepoznatljivu turističku destinaciju.

Nekropola stećaka Radimlja

Nekropola stećaka Radimlja nalazi se u Vidovu polju, 3 km zapadno od Stoca, na putu Čapljina - Stolac.
Po brojnosti primjeraka (133 stećka, čak je njih 63 ukrašeno različitim motivima, najčešće u obliku stiliziranih križeva) raznovrsnosti i zastupljenosti svih osnovnih oblika, relativno visokoj umjetničkoj kvaliteti izrade, bogatstvu plastičnih dekoracija, reljefnih predstava i natpisa koji spominju poznate historijske ličnosti, kao i svom neobičnom smještaju i dostupnosti. Nekropola Radimlja spada u najvrijednije spomenike srednjovjekovnog perioda u BiH. Nekropola u Radimlji uvrštava se u red najukrašenijih nekropola u BiH. Po svojim likovnim odlikama nekropola na Radimlji spada među nekoliko najvrijednijih i najznačajnijih nekropola stećaka uopće. Najviše stećaka potječe iz petnaestog i šesnaestog stoljeća. Od svih motiva vjerojatno je najpoznatiji obris muške figure s uzdignutom rukom, koji kao da govori putniku da će u ovom tvrdom i kršnom hercegovačkom kraju naići na gostoljubive i prijateljski raspoložene ljude.

Stolac

Današnji gradić Stolac nalazi se na lijevoj obali Bregave, burne povijesti i bogate kulturno povijesne baštine. Predstavlja kasnoantičko utvrđenje, srednjovijekovnu i novovjekovnu utvrdu, te austro-ugarsku kasarnu. Utvrdu iznad današnjeg grada Stoca čini sistem zidova i tornjeva koji su se gradili u više etapa kroz povijest od 4 stoljeća, turske i austro-ugarske vladavine ovim prostorima. U srednjem vijeku Stolac se spominje pod imenom Vidoški grad. Ime je dobio po rijeci Vidoštici današnjoj Bregavi. U povijesnim vrelima spominje se 1444. godine. Smješten je važnim trgovačkim putevima koji su vodili u zaleđe a koristili su ih dubrovački trgovci.
Grad i posebice njegovo okruženje obiluju prirodnim, prapovijesnim i rimskim ostacima koji predstavljaju značajni potencijal za razvoj turističke i drugih komplementarnih djelatnosti.

Hutovski stari grad

Nalazište Badanj kod Borojevića nedaleko od Stoca spada u najznačajnija kulturno - historijska nalazišta u Bosni i Hercegovini. Predstavlja jedinstven lokalitet jadranskog klimatskog područja uopće. Radi se o lokalitetu iz paleolitskog doba. Predstavlja bogato arheološko nalazište, te najstariji crteži u BiH ugravirani u stijeni. Pronađeni predmeti zorno govore o životu od otprilike deset tisuća godina prije Krista. Badanj i okolni kulturno povijesni spomenici predstavljaju značajni potencijal ovog prostora, svakako ih sačuvati i revalorizirati na adekvatan način.

Stari hutovski Grad smješten je na strateški najvažnijem klancu u donjoj Hercegovini. Na mjestu križanja puteva od mora prema unutrašnjosti. Nalazi se na putu Čapljina - Neum iznad mjesta Hutova po kojem je i dobio ime. Korijeni Hutovskog Grada sežu iz antičkog doba o čemu je prvi pisao K. Herman. Njegova okolina je bogata kulturno povijesnim spomenicima i nalazištima iz srednjeg vijeka. Tradicija zapisana više desetljeća kaže da su ovdje grad sagradili Mlečani u vrijeme morejskog rata zbog povezivanja posjeda u Neretvi i Boki zaleđem Dubrovačke Republike. U navratima gospodarili su ovim prostorom do Požarevačkog mira 1718. godine. Kasnije je ovim gradom stolovao Mehmed - beg Rizvanbegović u pučkoj predaji poznat kao Hadži - beg. On je grad dogradio i postavio središnju kulu. Gradske zidine su dijelom očuvane do danas, te uz druge karakteristične spomenike iz okruženja predstavlja značaja potencijal ovog kraja.

Pećina Badanj
Nalazište Badanj kod Borojevića nedaleko od Stoca spada u najznačajnija kulturno - historijska nalazišta u Bosni i Hercegovini. Predstavlja jedinstven lokalitet jadranskog klimatskog područja uopće. Radi se o lokalitetu iz paleolitskog doba. Predstavlja bogato arheološko nalazište, te najstariji crteži u BiH ugravirani u stijeni. Pronađeni predmeti zorno govore o životu od otprilike deset tisuća godina prije Krista. Badanj i okolni kulturno povijesni spomenici predstavljaju značajni potencijal ovog prostora, svakako ih sačuvati i revalorizirati na adekvatan način.